Radite li u otvorenom uredu? Sviđa li vam se? Ako ste poput većine ljudi odgovor je gromoglasno „NE“. Unatoč činjenici da preko 70% zaposlenika u modernim uredima radi u otvorenom uredskom okruženju, čini se da ima mnogo više nezadovoljnih zaposlenika od onih koji podržavaju takav način rada. Ljudi se žale da je prebučno, da ima previše distraktora i da su previše izloženi. Nije ni čudo da se 74% više zaposlenika brine za privatnost, nego što je bio slučaj prije 10 godina.
No znači li to da su otvoreni uredi loši? Moramo li se vratiti na sustav privatnih ureda za svakog zaposlenika? Vjerujemo kako je odgovor na ova pitanja također gromoglasno „NE“. Naše istraživanje pokazuje da pravi izazov za današnje urede otvorenog plana nastupa u slučajevima kada radnici nemaju slobodu kretanja ni mjesta za kretanje, a potrebna im je privatnost. Tjeskoba koju izražavaju članovi online zajednice ukorijenjena je u psihološkoj nemoći uzrokovanoj gubitkom kontrole nad onim što drugi mogu vidjeti i čuti o nama, te u različitim podražajima koji nas svakodnevno pogađaju.
Pet osobnih strategija privatnosti koje trebamo isplanirati
Važno je zapamtiti da privatnost ne znači uvijek zatvorenost unutar četiri zida i vrata. Naše istraživanje ukazalo je na pet strategija privatnosti koje ljudi koriste, ponekad nesvjesno, da kontroliraju svoja iskustva. Evo pet strategija koje pomažu radnicima da se osjećaju manje frustrirano i produktivnije:
Ovo bi moglo biti jednostavno, kao na primjer rad na području gdje vas nitko ne poznaje, pa vas nitko neće ni prekidati. Dopušta li vaša organizacija ljudima da odaberu alternativne lokacije osim dodijeljenog područja rada?
Razmislite o propuštenim prilikama za povezivanje otkad mobilni radnici više nemaju uređene prikaze na svojim radnim stolovima. Da bi radnicima omogućili veću kontrolu, omogućite im da odaberu ono što drugi vide. Jesu li vaši mobilni radnici ohrabreni da personaliziraju odabranu postavku rada dok se kreću u uredu? Mogu li odabrati telefonski poziv umjesto videokonferencije?
Imate li mjesto gdje možete biti s još jednim ili dvojicom ljudi i imati privatni razgovor? Ljudi trebaju mjesta na kojima mogu razgovarati a da ih se ne čuje, bilo da je riječ o ocjeni izvedbe ili o razgovoru o osobnoj stvari s prijateljem na poslu.
Radni prostori mogu omogućiti zaslone ili konfigurirati namještaj na način koji sprječava prekide. Često vidimo ljude da odabiru mjesta gdje mogu okrenuti leđa prema zidu, što stvara osjećaj psihološke sigurnosti, sprečavajući druge da im se približe odostraga.
Svi ponekad trebamo mjesto na koje ćemo se jednostavno maknuti od svega. Bez obzira na to trebamo li vremena da razmislimo o projektu ili da se oporavimo sami uz šalicu kave, važno je da ljudi imaju sredstva za fizičko odvajanje od drugih, zbog dubokog fokusa i oporavljanja. Čak i najotvoreniji ljudi trebaju neko vrijeme da budu sami, čak i ako se radi o jednostavnom prebacivanju mentalnih zupčanika s jedne teme na drugu.
Otvoreni uredi mogu s lakoćom poduprijeti ovih pet strategija privatnosti, bez velikih preinaka. Prvi korak je da organizacije prepoznaju da ljudi trebaju ravnotežu između samoće i bivanja s drugima. Davanje ljudima vrsta prostora koji im omogućuju kontrolu nad njihovim vlastitim informacijama, može im pomoći da osjete kako je ured zapravo najbolje mjesto za obavljanje stvari.