Ergonomija radnog mjesta – nemojte zaboraviti da nismo svi jednako građeni

U mnogim radnim okruženjima više radnika dijele isti radni stol, bilo sjedeći ili stajaći.

Međutim, nisu svi ljudi jednako građeni te razlike u visini mogu predstavljati problem. Ako uzmemo za primjer blagajnike u trgovinama, oni niži često pate od boli u ramenima i gornjem dijelu leđa pri radu na blagajni, dok oni viši pate od boli u donjem dijelu leđa zbog naginjanja pri skeniranju artikala.

Ova je tema u posljednje vrijeme sve važnija u uredskim okruženjima jer je postalo uobičajeno dijeliti radno mjesto s kolegama. Iako ih koriste mnogi zaposlenici, radna mjesta moraju biti dovoljno fleksibilna da odgovaraju potrebama različitih tjelesnih građa.

Koje promjene dakle trebamo provesti u poslovnim prostorima, da bi oni odgovarali potrebama različito građenih zaposlenika? Postoje načini oblikovanja sjedećih, kao i stajaćih radnih mjesta tako su prilagođena potrebama različitih radnika. Na taj se način smanjuje rizik od mišićnih i koštanih oboljenja, bilo da se odlučite za jeftinija ili skuplja rješenja.

Evo pregleda nekih od opcija za stvaranje prostora koji su udobni za sve radnike, bilo da rade za sjedećim ili za stajaćim stolovima.

Sjedeći radni stolovi

Odabir prave stolice jedan je od najvažnijih segmenata sjedećih radnih mjesta. Prikladna uredska stolica omogućava radnicima da ju prilagode svom tijelu i da se osjećaju udobno dok sjede u njoj.

Najprije namjestite visinu sjedala kako biste radniku omogućili da sjedne s nogama ravno na podu i bedrima pod kutom od 90 stupnjeva. Ako radnik ne može nogama do poda dok sjedi, odlično je rješenje nabaviti im tabure za noge. Takvo pomagalo radnicima služi kao potpora za noge, te im također omogućava da mijenjaju položaj dok sjede.

Nakon toga prilagodite dubinu sjedala, na način da svi radnici dok sjede mogu staviti dva prsta između ruba stolice i stražnjeg dijela koljena.

Zatim namjestite naslone za ruke, tako da laktovi stoje pod kutem od 90 stupnjeva, što će spriječiti bolove u ramenima i nadlakticama na koje se žale mnogi radnici.

Naposlijetku prilagodite leđni naslon kako biste zadržite prirodnu zakrivljenost kralježnice i dali donjem dijelu leđa potrebnu potporu.

Uredska stolica mora odgovarati tijelu poput udobnih cipela. Ne smije stezati, uzrokovati ukočenost ni biti neudobna iz drugih razloga. U tom slučaju prilagodite ranije spomenute postavke na način koji vam odgovara.

Još jedna bitna stavka sjedećeg radnog mjesta je ladica za tipkovnicu, koja dolazi u mnogo oblika. Potražite ladicu s jednom površinom za tipkovnicu i miša da biste izbjegli neudobne pokrete pri svakoj upotrebi miša jer one mogu uzrokovati bol u zapešću i ramenu.

Ako je naslon za ruke postavljen na optimalnu visinu, prilagodite visinu ladice za tipkovnicu tako da zapešća budu u neutralnom ili ravnom položaju, bez pretjeranog savijanja. U bilo kojem sjedećem poslu prilagodba naslona za ruke i ladice za tipkovnicu eliminirat će gotovo svu bol i neugodan osjećaj u ramenima i donjem dijelu leđa.

Stajaća radna mjesta

Stajaća radna mjesta mogu stvoriti više nelagode nego sjedeća, naročito u nogama, stopalima i donjem dijelu leđa. Bez obzira na građu, svi radnici koji koriste stajaće radne stolove bi trebali nositi kvalitetne cipele. Svi takvi stolovi trebali bi imati ili šipku ili neki drugi povišeni element na tlu, da radnici mogu mijenjati položaj. Također, trebali bi imati mekšu površinu da se radnici mogu nasloniti. Druga opcija je osigurati radnicima visoke stolice.

Odgovarajuća visina radne površine stajaćih radnih mjesta obično se temelji na visini laktova. Prema Kanadskom centru za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, trebalo bi ju podesiti na između 90 i 115 centimetara, ili 35 do 45 inča.

Visina radne površine ovisi o vrsti zadataka koji se na njoj obavljaju. Primjerice, ako se radi o recepcijskom šalteru s računalom, visina radne površine trebala bi biti podešena na donju granicu kako bi se prolagodila tipkovnici. Na taj način riješio bi se problem konstantnog slijeganja ramenima pri tipkanju. Ili ako se radi o ručnom radu poput kuhinje, trgovine ili montaže, radna površina bi trebala biti još niža da ostane dovoljno prostora za alate i ostalu opremu potrebne da bi se posao dovršio.

Postoje mnoge – jeftinije i skuplje – opcije za prilgođavanje stajaćih radnih mjesta radnicima različitih tjelesnih građa.

Prvi i najlakši način za ugađanje svih radnicima je automatska, podesiva radna površina. (To je također i najskuplja opcija.) Mnoga montažna postrojenja i trgovine koriste ovakve radne površine da bi se smanjio broj neugodnih saginjanja kod radnika. Automatski sustav bilježi idealne visine za svakog radnika pa si tijekom svoje smjene lako mogu namjestiti visinu radne površine koja im odgovara.

Druge, jeftinije opcije, uključuju ručnu prilagodbu radnih površina. Za niže radnike važno je da budu što bliže radnoj površini, kako bi bol u ramenima i gornjem dijelu tijela bila što manja. Ispravna visina može se postići dodavanjem ili nekakvog postolja na podu ili visoke podesive stolice. Višim radnicima s druge strane treba približiti radnu površinu. Podignute platforme ili stolni mehanizmi za podešavanje visine mogu smanjiti broj neugodnih savijanja i bol u donjem dijelu leđa.

To da više radnika koristi jedno radno mjesto može predstavljati i problem i prednost za poslodavca. Važno je razumijeti prirodu zadaća koje bi se na tom radnom mjestu trebale obavljati. Tek je onda moguće dizajnirati to radno mjesto tako da odgovara radnicima.

Postoje mnoga skupa, kao i jeftina rješenja kojima se može smanjiti rizik od mišićnih i koštanih oboljenja i koja omogućavaju gladak prijelaz između korištenja istog radnog mjesta od strane više radnika. Ako stvorite radno mjesto koje istovremeno odgovara najvišim i najnižim radnicima, svi će radnici moći obavljati svoj posao bolje, bit će sretniji i bit će suočeni s manjim rizikom od nelagode i zadobivanja ozljeda.