Kako se naši zajednički prostori mogu razvijati tako da zadrže dijelove koje volimo, a da nas istovremeno čuvaju sigurnima dok se vraćamo na posao?
Dizajneri se suočavaju s izazovom kako se ljudi kreću vraćati u ured. Kako da uravnotežimo potrebu za nužnim prostorima koji privlače ljude da dođu na radno mjesto – s potrebom za sigurnošću?
Nakon višemjesečnog rada od kuće, većina ljudi kaže da se želi vratiti na radno mjesto na ovaj ili onaj način. Razlozi su konzistentni bez obzira na ankete ili studije koje ste pročitali. Produktivniji smo i više uživamo u radu kada se možemo povezati s ljudima u uredu. Studije pokazuju da se nalazimo, družimo i povezujemo (planirano ili neplanirano) s drugima uživo.
Raznolik raspon prostora u uredu koji podržava različite načine rada, posebno suradnju, neće nestati. Zapravo, bit će još traženiji jer iako smo uspjeli obaviti neke vrste poslova putem videa, još se uvijek borimo s generativnim radom koji stvara nove ideje i rješava složene probleme. Nedostaje nam urođeno ljudsko iskustvo zajedničkog rada u prostorima namijenjenim poticanju kreativnosti i inovacija.
Radeći od kuće, mnogi od nas su vidjeli kako se naše mreže smanjuju na samo nekoliko prozora na ekranu. Naša sposobnost prilagođavanja radu na daljinu ovisi o vezama izgrađenim tijekom vremena, kroz spontane interakcije i opuštene razgovore koji se događaju uživo. Učimo zašto je radno mjesto bitno. Neformalni, zajednički ili pomoćni prostori u kojima se družimo, surađujemo, koncentriramo i regeneriramo, naše radne dane čine boljima i pomažu nam sagraditi povjerenje i snažne odnose.
Dakle, kako se naši zajednički prostori razvijaju a da istovremeno sačuvamo dijelove koje volimo i budemo sigurni?
Načela performansi
Ne tako davno Work Design Magazine je u svom časopisu podijelio istraživanje Steelcasea koji su generirali niz principa performansi za vođenje dizajna zajedničkih prostora u kojima ljudi žele raditi i biti produktivni. Ova načela ostaju temelj za oblikovanje društvenih i kolaborativnih prostora visokih performansi u svijetu nakon koronavirusa. Ipak, novi izazovi dizajna moraju biti riješeni regulacijom gustoće, geometrije i podjele.
Blizina – blizina od osobe do osobe mora uzeti u obzir fizičko distanciranje. Blizina tehnologije i alata znači puno za otvorene i zatvorene prostore i povremeno smještanje zaposlenika koji rade na daljinu. A blizina između pojedinog namještaja mora uzimati u obzir gustoću i udaljenost na nove načine i naslutiti ponašanje koje poštuje fizičko distanciranje.
Privatnost – Svaki oblik privatnosti – akustički, vizualni, informativni, teritorijalni – pomažu ljudima da se opuste, slobodno dijele ideje i učine svoj rad vidljivim. Ali, teritorijalna privatnost poprima dodatni značaj za sigurnost. Zasloni ili dodavanje pregrada stvara granice kako bi se zaposlenici zaštitili ljude od njihovih suradnika u susjednim radnim prostorima ili tijekom izravnih prometnih kolanja u prostoru.
Držanje – omogućavanje različitih tjelesnih položaja – sjedećih, u visini stolica, ležećih, niskog sjedenja, stojećih – može pružiti veću fleksibilnost u stvaranju veće udaljenosti – i omogućiti promjene u geometriji rasporeda namještaja prema potrebi.
Osobnost – vibra prostora može biti poticajna i povezivati ljude s brendom organizacije i organizacijskom kulturom.
Steelcaseov Centar za učenje i inovacije u Münchenu koristio je ključne dizajnerske strategije gustoće, geometrije i podjele kako bi stvorio otvorene, zajedničke prostore koji ljudima omogućavaju siguran boravak i osjećaj sigurnosti.
Tri su glavna izazova u dizajnu otkrivena u istraživanju novih problema prilikom stvaranja sigurnijeg radnog okruženja tijekom pandemije. Razumijevanje fizičke udaljenosti i gustoće te njihovog odnosa prema obrascima cirkulacije unutar postojećeg prostornog konteksta, ključno je za rješenje i razvoj sigurnosnih smjernica u zajedničkim prostorima.
Fizičko distanciranje – da bi održali udaljenost od 2 metra u krugu svakog pojedinca, namještaj mora osigurati odgovarajući razmak kako bi se svaka osoba mogla pridržavati preporučene udaljenosti od drugih.
Obrasci cirkulacije – ljudi se moraju moći kretati unutar prostora i održavati distancu. Sigurnijom cirkulacijom kroz i oko dijeljenih prostora može se odgovoriti adekvatnom širinom, usmjeravanjem prometa i dodatnim pregradama.
Prostorni kontekst – svaki je prostor drugačiji i razumijevanje konteksta važno je za prilagodbu dizajna. Jesu li zone otvorene ili zatvorene? Namještaj i zidovi fiksni? Protok zraka ograničen? Staze uske? Što treba promijeniti kako bi se osigurao adekvatan prostor i pregrade?
Gustoća, geometrija i podjela ključne su strategije koje mogu biti korištene u rješavanju navedenih izazova u dizajnu.
Gustoća – smanjite broj ljudi smještenih unutar prostora kako bi se ispunili zahtjevi za udaljenosti od 2 metra.
Geometrija – promjena rasporeda namještaja kako bi se povećala udaljenost i orijentacija licem u lice svela na minimum.
Podjela – Dodavanje zaslona i pregradnih panela radi stvaranja granica i barijera između ljudi, prostora i staza.
Ako se koriste u kombinaciji s načelima performansi, ove strategije mogu stvoriti zajedničke prostore u kojima ljudi mogu sigurnije surađivati i družiti se. Zajednički prostori nude najveću sposobnost prilagodbe u budućnosti prema promjenama u dizajnu. Namještaj je često samostojeći i često se može lako premjestiti drugdje, postaviti pod različitim kutom ili zaštititi pregradama.
Ostala razmatranja u vezi s dizajnom također mogu pomoći u stvaranju sigurnih, marljivih i privlačnih zajedničkih prostora kao što su:
Autor: Rebecca Charbauski
Izvor: Workdesign.com