Buka
Razina buke u današnjim uredima ozbiljan je problem. U pojedinim prostorima otvorenog tipa, buka varira između 60 i 65 decibela. Ovo se može činiti zanemarivim u odnosu na prometnu autocestu koja proizvodi 85 decibela ili pak hladnjak koji bruji već na 40, no sasvim dovoljno da oteža posao koji zahtjeva koncentraciju i promišljanje. Prepoznavši ovaj problem, udruga inženjera iz Njemačke VDI (German Association of Engineers) u svojoj je zemlji postavila zvučne standarde za pojedine vrste rada. Dok je 70 decibela prihvatljivo za jednostavnije ili uglavnom transakcijske uredske poslove, 55 decibela je ultimativna nužnost za ono što Udruženje naziva “intelektualnim radom.” Ovaj su pojam definirali kao rad okarakteriziran visokom kompleksnošću i zahtjevnim kreativnim razmišljanjem, odlučivanjem, rješavanjem problema i učinkovitom komunikacijom —upravo ona vrsta znalačkog rada, koji kad se izvodi kvalitetno, stvara vodeće kompanije.
Preporučena razina buke za intelektualnu vrstu rada odnosi se na sudjelovanje u raspravama i sastancima jednako kao i na individualan rad. Štoviše, Udruženje preporuča identičnu gornju granicu buke za liječnika koji obavlja operaciju kao i za uredskog zaposlenika uslijed intelektualnog rada, grupnog ili individualnog.
“Brojna su istraživanja koja potvrđuju da su glavni uznemirujući zvuk, upravo razgovori drugih.”
— Julian Treasure.
Razina buke od 60-65 decibela koja je uobičajena u nekim uredima otvorenog tipa ne samo da je preglasna za koncentraciju, već može narušiti učinkovitu suradnju izazivajući govorne upadice. Kako to objašnjava Babisch, razina govora je oko 60 decibela ukoliko ljudi razgovaraju međusobno, normalnim tonom bez podizanja glasa, na distanci od oko jedan metar. To bi značilo da svaki drugi zvuk unutar istog raspona —primjerice, razgovor neke treće osobe u neposrednoj blizini—može uzrokovati smetnju u komunikaciji na način da neki dijelovi razgovora ne budu u potpunosti čujni. “Međutim,” nadalje tvrdi, “rečenica se može shvatiti kortikalnom obradom slušnih informacija. To je, doduše, aktivan proces koji može izazvati reakciju te, uslijed duljeg izlaganja kroničnoj razini buke, posljedično dovesti do niza trajno štetnih učinaka.”
Drugim riječima, u bučnom okruženju loše akustičke izolacije, zaposlenici lako bivaju iznervirani u naporu da neke kolege čuju, a druge izbjegnu čuti.
Rješenje, objašnjava Treasure, upravo je u varijetetu poslovnih prostora, dizajniranima na temelju opće svijesti o potrebama korisnika koji taj prostor koriste i tipologije posla koji obavljaju. Poslovni prostori moraju biti dizajnirani ne samo zbog svoje pojave, već i zbog iskustva za sva osjetila, posebice slušnosti.
“Svijest o zvuku novi je saveznik dizajna ,” tvrdi Treasure. “Dobra akustika stvara produktivnije prostore.”
Rješavanje problema buke u radnim prostorima nije lak zadatak. Četiri zida I vrata ne tvore nužno dobru akustiku jer zvuk, baš kao i voda, putuje i kroz najmanju pukotinu. U bilo kojem okruženju, zvuk može biti zapečaćen, apsorbiran ili prigušen. Svaka od ovih metoda ima svoje prednosti i nedostatke koje treba pažljivo odvagnuti, jer kontroliranje zvuka na prihvatljivoj razini tolerancije postao je imperativ u dizajniranju prostora i važan parametar u ukupnoj učinkovitosti prostora.
