Udobno vam je u vašem radnom odjeljku? Promjena izgleda vašeg ureda mogla bi poboljšati vašu učinkovitost
1993. godine Jay Chiat doživio je prosvjetljenje dok je bio na skijanju u gradu Telluride u Coloradu. Marketinški stručnjak koji je osmislio znamenitu Appleovu televizijsku reklamu „1984“ pomislio je kako je vrijeme da „drugačije osmisli“ vlastiti ured. Chiat je uočio da je radno mjesto postalo jednako statično kao osnovna škola – ljudi gotovo da se nisu micali od svojih radnih stolova, osim da bi ručali i otišli do zahoda. A on je poželio da mu ured bude sličniji sveučilišnom kampusu.
Po povratku u svoju firmu Chiat/Day u Los Angelesu, Chiat je objavio kako zabranjuje titule, radne odjeljke, fiksne telefonske linije i stolna računala. Dozvolio je zaposlenicima da rade od kuće, a da u ured dođu bilo kada – isključivo na sastanke s klijentima i drugim članovima tima. Kada bi došli, morali su ostaviti sve osobne stvari u ormariću i odjaviti se s laptopa i mobitela u vlasništvu tvrtke.
Taj je eksperiment bio potpuni promašaj. Za početak, nije bilo dovoljno računala i mobitela u opticaju. „Ljudi su dolazili na posao da bi se spojili i skinuli podatke koji su im bili potrebni za obavljanje posla“, prisjeća se Bob Kuperman – tadašnji predsjednik i glavni izvršni direktor ureda firme Chiat/Day u Los Angelesu. Ormarići su bili premali da bi u njih stali svi papiri pa su zaposlenici počeli koristiti prtljažnike svojih autiju za pohranu. Drugi su počeli „markirati“. Chiat, koji je preminuo 2002. godine, „bio je daleko ispred svog vremena“, kaže Clive Wilkinson – arhitekt koji je dizajnirao novi ured za njegovu firmu nakon što je prodana Omnicom Grupi 1995. godine. Po Wilkinsonu, Chiat je jednostavno bio prenapredan te je svojim preokretom u načinu poslovanja „stavio pretežak teret“ na leđa svojeg osoblja.
Chiatova vizija savršenog radnog mjesta možda se končano obistinjuje. Wilkinson, koji je također dizajnirao Googleovo glavno sjedište u Kaliforniji, nedavno je dovršio 65 000 kvadratnih stopa velik ured u središtu Manhattana koji ima mnogo toga zajedničkog s blesavim eksperimentom marketinške legende. U Gerson Lehrman Grupi, svih 250 zaposlenika imaju poslovne laptope i telefonske slušalice s mikrofonom te mogu birati iz široke ponude radnih mjesta, a ne da im se dodijeli ured ili radni odjeljak i gotovo. Na kraju svakog dana spremaju opremu u osobne ormariće.
Zaposlenici u 15 godina staroj GLG, koja okuplja stručnjake iz različitih polja u svrhu profesionalnog razvoja, započinju dan ulaskom u suncem obasjano predvorje opremljeno udobnim stolicama. Barmen je na dužnosti iza uglađenog mjedenog šanka od 7.30 do 12.30. Osoblje može odabrati gdje će raditi – u kafiću, za tradicionalnim ili stajaćim stolom, u poluzatvorenom odjeljku ili iza zatvorenih vrata.
Filozofija koja stoji iza ovakvog promjenjivog radnog okruženja zove se „activity-based working“ (ABW). Pojam „rada temeljenog na aktivnosti“ uveo je Erik Veldhoen, nizozemski savjetnik i autor knjige „The Demise of the Office“ („Smrt ureda“). Savjetnička firma koju je Veldhoen osnovao promiče stav da će ljudi, ako mogu odabrati gdje će sjesti, automatski produktivnije strukturirati svoj dan. „Svjesniji su posla koji dolaze obaviti u ured i zašto ga dolaze obaviti“, kaže Louis Lhoest, partner firme Veldhoen + Company.
Još od 1990-ih ABW se raširio diljem Europe, a i drugdje. Wilkinson – koji se upoznao s ABW filozofijom još 2006. obilazeći urede po Nizozemskoj – dovršio je 2009. godine svoj prvi ABW projekt u Australiji za Macquarie Grupu, globalno financijsko poduzeće sa sjedištem u Sydneyju. Uredi firme GLG najznačaniji su primjer provedbe ABW filozofije u Sjedinjenim Američkim Državama. Zagovornici ove teorije tvrde kako ABW nije rješenje za štednju prostora poput „hotelinga“, u kojem radnici mogu rezervirati radni prostor unaprijed ili poput „hot deskinga“, u kojem mogu sjesti za bilo koji slobodan stol. „Imamo mjesta za 350 ljudi, a samo 250 zaposlenika“, kaže Richard Socarides, voditelj odjela za odnose s javnošću firme GLG.
Teško je uvjeriti ljude u prihvaćanje ABW filozofije. Menadžeri „se moraju naučiti nositi s činjenicom da više nemaju zaposlenike na oku, kaže Lhoest. Radnicima se također možda teško odreći vlastitog stola. Jedna od rijetkih sloboda koju si radnici i dalje mogu priuštiti u radnim odjeljcima koji podsjećaju na odjeljke iz stripa „Dilbert“, je da ukrase svoje panoe slikama svojih ljubimaca, voljenih osoba i naravno stranicama iz stripa „Dilbert“. U slučaju ABW filozofije, laptopi popunjavaju tu prazninu: korisnici mogu staviti tisuće slika svojih pasa na svoje radne površine ako žele. Wilkinson zapravo vidi tendenciju za personalizacijom radnog mjesta kao posljedicu lošeg dizajna. „Ako imate uzbudljiv radni prostor“, kaže, „stvarno nema potrebe da ga dalje preuređujete“. Luc Kamperman, još jedan od Veldhoenovih partnera, usporedio je tradicionalni ured s polovnom Toyotom, a dobro osmišljen ABW prostor s Porscheom s jedinom kvakom „što morate dijeliti ključeve“.
Da potaknu zaposlenike na otkup vlastitih dionica, firma GLG je dopustila svakom odjelu da odabere svoje predstavnike u arhitektonski odbor. Sastanci su se održavali po raznim prostorijama gradske uprave. Predstavnici tvrtke Veldhoen + Company vodili su radionice da bi se zaposlenici pripremili za promjene. „Uistinu tražite nevolju ako dopustite da vaše osoblje kaska za vama“, kaže Wilkinson.
Yves Béhar, dizajner Jawbone fitness narukvice za praćenje aktivnosti i SodaStream aparata za gaziranu vodu, odobrava ABW filozofiju. Međutim, kaže kako njegova firma, Fuseproject, ne bi mogla funkcionirati bez točno određenih radnih mjesta: „Radimo s maketama i specifičnim alatima koji se preko noći ne smiju pomicati“. U ABW uredima ništa ne ostaje na stolovima na kraju dana.
Nakon nekoliko mjeseci u novom uredu, nekoliko se zaposlenika firme GLG počelo gnijezditi (vraćajući se za isti stol svakog dana), a neki su okupirali zatvorene odjeljke koristeći ih kao privatne urede. Voditelji odjela pokušali su im dati primjer pomičući se, a uprava razmišlja o odredbi koja bi potaknula radnike koji se opiru da sjede na različitim mjestima. GLG radi ustupak u slučaju jako zatvorenih osoba: postoji mirna zona gdje se takvi pojedinci mogu oporaviti od bučne okoline – poput tihog vagona na putničkom vlaku Acela željezničke tvrtke Amtrak.
Izvor: Bloomberg.com
