Angažman zaposlenika vrlo je značajan faktor jer pokreće organizacije za vrijeme gospodarskog rasta, a što je još važnije, i onda kada su tržišni uvjeti nestabilni i podložni promjenama. Kada radnici postanu nezainteresirani, kompanija gubi novac, projekti se usporavaju, troše se resursi, angažiraniji radnici trpe, a ciljevi se ne postižu. Zbog toga je angažman zaposlenika jedno od ključnih pitanja s kojim se danas suočavaju vodeće svjetske organizacije.
Organizacije bi mogle apsorbirati nekolicinu nezainteresiranih radnika, ali mnogi upravitelji ne shvaćaju koliko je značajan taj problem. Istraživanjem je utvrđeno da je više od jedne trećine radnika u 17 najvažnijih svjetskih ekonomija nezainteresirano, a čak trećina je negdje u sredini – ne rade štetu svojim kompanijama, ali ni ne postižu značajne poslovne rezultate.
Kao i drugi složeni problemi s kojima se upravitelji danas suočavaju, angažman zaposlenika ima mnogo varijabli koje je vrlo teško dokučiti. Kao nastavak na desetljećima dugu povijest istraživanja o radu i radnom mjestu, Steelcase se udružio s globalnom istraživačkom firmom Ipsos kako bi saznali na koji način radna okruženja utječu na angažman zaposlenika. Postavili smo sljedeća pitanja:
Mogu li se prostori strateški iskoristiti kako bi se utjecalo na angažman?
Koje će vrste promjena u radnom okruženju imati najveći utjecaj?
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da radno okruženje može ili doprinijeti jačanju angažmana zaposlenika ili ga narušiti. Također su identificirana područja u kojima bi bilo najkorisnije uvesti promjene. Evo ključnih otkrića…
Podaci pokazuju da je kod radnika koji su zadovoljni različitim aspektima svog radnog mjesta također prisutna i veća razina angažiranosti. Samo 13% radnika diljem svijeta vrlo je angažirano i zadovoljno cjelokupnim radnim iskustvom.
Najangažiraniji zaposlenici imaju veću fleksibilnost pri odabiru gdje i kako će raditi. Oni se lako mogu kretati po uredu, mijenjati položaje i birati gdje žele raditi na temelju zadataka koje moraju obaviti. Ovo otkriće sugerira da je ključni princip dizajniranja radnog mjesta osiguravanje niza prostora – za grupe i pojedince, mobilne i statične radnike – kao i određivanje jasne politike rada koja omogućava zaposlenicima da biraju.
Unatoč globalnom prihvaćanju mobilnih uređaja za osobnu upotrebu, velika većina ispitanika izjavila je da njihove organizacije posjeduju dvostruko veću količinu fiksirane tehnologije od prijenosnih opcija. Osobe kojima je za rad potreban pristup digitalnim informacijama, zbog toga se mogu osjećati vezanima za svoje stolove te je manje vjerojatno da će se družiti s kolegama koji nisu fizički u blizini. S obzirom na promjene u načinu rada, organizacije će morati razmotriti usklađivanje svojih radnih prostora i tehnoloških strategija.
Dizajn radnog mjesta i radno iskustvo uvelike se razlikuju, čak i u susjednim zemljama, a gotovo dvije trećine zaposlenih kaže da rade ili u individualnim ili u dijeljenim uredima. Potpuno otvoreni uredi zauzimaju značajan postotak svih radnih prostora – gotovo četvrtinu – ali oni definitivno nisu norma. Nijedan ekstrem – potpuno zatvoreni ili otvoreni – nije pravo rješenje, a rezultati ovog istraživanja sugeriraju da organizacije nisu adekvatno dizajnerski napredovale. Iz tog razloga i ne bilježe porast angažmana zaposlenika.
Kulturne norme i ekonomski čimbenici zemlje u kojoj zaposlenik živi utječu na njegove perspektive o radu i fizičkom radnom mjestu. Čak mogu utjecati i na to koliko su zaposlenici zadovoljni radnim mjestom i ukupnim angažmanom.
Ovo je istraživanje provedeno na 12.480 uredskih radnika u 17 zemalja, a dokazalo je povezanost stavova zaposlenika o njihovom radnom mjestu s razinom angažmana. Zaposlenici koji su vrlo zadovoljni svojim radnim okruženjem također su najviše angažirani. Suprotno tome, oni koji su izrazito nezadovoljni svojim radnim okruženjem su potpuno nezainteresirani.