Jeste li znali da postoji 14 uzoraka biofiličnog dizajna?
Biofilija je tema stara koliko i grčka civilizacija. U moderno vrijeme, ponovni interes za biofiliju potaknuo je Edward O. Wilson svojim istraživanjima, a konačnu formalnost biofilija ostvaruje uvođenjem WELL Building Standard™ certifikata. ”Tijekom učenja za WELL AP ispit, naišao sam na dokument koji je sadržavao 14 jedinstvenih obrazaca koji tvore biofiliju. Biofilija je općenito definirana kao naša poveznica s vanjskim živim svijetom, a sljedeće faze koje ćemo predstaviti pomažu u povezivanju tih ideja s dizajnom detalja i raznovrsnim konceptima.
Tih 14 faza podijeljeno je u 3 kategorije:
Priroda u prostoru
1.Vizualna poveznica s prirodom. Ovo načelo predstavlja psihološku i fiziološku važnost za ljude kako bi vidjeli što se događa u prirodi. To nam pomaže povezati se s prirodnim okolišem.
U uredskom prostoru, to možemo postići lociranjem radnih površina pokraj ili blizu prozora.
2. Ne-vizualna poveznica s prirodom. Izuzev vida, koristimo ostalih 5 osjetila kako bismo doživjeli prostor. Za primjenu unutar interijera, više pozornosti obraćamo na teksture koje nas podsjećaju na prirodu.
Ponekad, takve teksture postižu se primjenom prirodnih materijala poput drva ili pak konfiguriranjem prostora na način da preslikamo nešto iz prirode, poput pčelinje košnice i sl.
3. Stimuliranje očnih senzora (senzorni podražaji)
Često nazivan ”vatreni efekt”, poput onog pokreta koji vidite u kutku svojeg oka kada svijeća treperi. To su pokreti koje ne možemo predvidjeti, ali se mogu kasnije analizirati.
Kinetičke fasade često su dobra referenca za to načelo, a na radnom mjestu najčešće su realizirane kao interaktivni zasloni koji prikazuju prirodu.
4. Termički protok i protok zraka
Ovo načelo pretpostavlja da se ljudi žele osjećati osvježeno i osnaženo, kao da su dosegli vrh planine. Izbjegavamo dizajnirati prostore koji su zagušljivi i skučeni, stoga u prostorima optimiziramo temperaturu, vlagu i kvalitetan protok zraka. Ako pojačavate grijanje kako biste se zagrijali, a protok zraka je prejak, povjetarac će imati suprotan efekt.
Dobar protok zraka u radnom prostoru može se vrlo jednostavno postići instalacijom pokretnih prozora.
5. Prisutnost vode.
Kada možete čuti, vidjeti i posebice dotaknuti vodu –povećan je i vaš angažman u prostoru.
Kretanje vode stvara negativnu ionizaciju, što je blagi fiziološki stimulans. To je razlog zašto je stajanje u podnožju vodopada ili točke gdje se val lomi o obalu toliko privlačno. U interijerima, doticaj s vodom teže je postići zbog sigurnosnih razloga, ali pozitivan efekt postiže se samom mogućnošću da malo smočite ruke.
Često nailazimo na obilježja vode u uredima, primjerice, u predvorju ili zajedničkom prostoru za odmor.
6. Dinamično i difuzno svjetlo.
Ovo načelo pojačava našu povezanost s prirodnim ritmovima dnevne svjetlosti, što se mijenja u nijansama i intenzitetu.Tijekom više od tisućljeća naučili smo razlikovati doba dana na temelju boje i intenziteta svjetla, što je vrlo značajan podražaj. Difuzija svjetla vrlo je važna jer su žarki i preosvijetljeni prostori iznimno neudobni, što tjera ljude da ih napuste.
U uredu to postižemo maksimiziranjem pristupa staklenim krovovima, atrijima i prozorima.
7. Povezanost s prirodnim sustavima
Ovo načelo povezuje ljude s godišnjim dobima i promjenama koje se događaju tijekom prirodnih životnih ciklusa. Sviđa mi se ideja vrtova na krovovima i inkorporiranje vanjskih materijala koji s vremenom razvijaju prirodnu patinu.
Dodavanje prirodnih biljaka u uredske prostore – one koje rastu s godišnjim dobima – pomaže ostvariti tu povezanost.
Prirodne analogije i uzorci
8. Biomorfni obrasci i uzorci.
Često se pojavljuju kao fraktali ili kao prirodno nastali oblici i sheme.
Ovo možemo aplicirati na tekstil, prilagođene uzorke i prirodnije tlocrte koji su više organski, stoga nisu raspoređeni u oštre ravne linije.
9. Povezanost materijala i prirode. Trudimo se koristiti prirodne lokalne materijale i prikazati regionalnu geologiju ili nešto što reflektira izvornu ekologiju. Primjerice, na Havajima, za potrebe jednog projekta smo koristili Koa drvo, iz razloga što ta vrsta bagremova drva raste u samo 50 država.
U Portlandu, naš Interior Architects ured prikazuje lokalno napravljene ograde.
10. Složenost i red.
Ovdje se referiramo na hijerarhiju unutar prostora i ravnotežu koja se vraća prirodnoj različitosti biljaka i geografije. Kao arhitekti interijera, ovo činimo kroz raznovrsnost primjena tih mjerila.
Primjerice, izlaganje infrastrukture prostora daje posjetiteljima bolje razumijevanje ljuske u odnosu na interijer.
Priroda prostora
11. Perspektiva
Ovo uključuje poglede na velike udaljenosti, što nas vraća u antropološku teoriju o preživljavanju u afričkoj Savani, gdje bi se ljudi popeli na drvo i gledali u daljinu postoji li opasnost koja vreba. Poput gledanja preko ravnice u potrazi za vodom, drvećem i odsutnosti predatora, perspektiva omogućuje razumijevanje cjelokupne slike vašeg okruženja.
Možete pogledati dizajn tijekom godina i uočiti koliko često primjenjujemo ovo načelo: balkoni, polukatovi i prozirni materijali, svi imaju za cilj osigurati slobodan i nesmetan pogled.
12. Utočište.
Ova ideja slična je prethodnom načelu u smislu da možete imati pogled na vanjski svijet, ali istovremeno biti zaštićeni u zatvorenom tipu prostora. To zahtjeva neku vrstu ”kapsule” iznad glave, a istovremeno osjećaj da u svakom trenutku možete izaći. Takav prostor daje zaposlenicima mogućnost da isključe vanjske stimulanse, pritom zadržavajući pogled na svijet oko sebe.
Kabine s nižim stropovima u kantinama nude udoban prostor za privatnost.
13. Misterija.
Ovo je jedan od mojih favorita jer predstavlja nešto na što vrlo snažno reagiramo. Ideja je da u prostoru postoji jos nešto, više od očitog, što vas privlači i povezuje s okolinom. Također postoje mjerila kolika ta udaljenost treba biti. Na 6 metara osjećamo se zbunjeno i neudobno u tom stupnju nagiba, a 30 metara je predaleko; nemamo potrebu za povezivanjem na toj nedostižnoj udaljenosti. Zlatna sredina između to dvoje čini ono područje iščekivanja i mi, kao vrsta, možemo vrlo ugodno odreagirati na to iščekivanje.
Predvorje s nekom vrstom prostora koje je iza prostora za posjetitelje, poput zaslona ili pregrade, odličan je primjer. S polazišne točke ne vidite sve što se tamo zbiva.
14. Rizik i opasnost.
Ukoliko imate osjećaj opasnosti koja se može identificirati, ali također ima i pouzdanog zaštitnika, većina ljudi spremna je dopustiti taj osjećaj adrenalina. Ovo je vrlo slično vožnji na vlaku smrti – znamo da smo sigurni, no kemija u našem mozgu svejedno nam pruža taj osjećaj uzbuđenja. Ovo može biti korisno u radnoj okolini: u malim dozama, malo dopamina čini vas opreznijima i angažiranijima. Staklene ograde, konzole i podlošci kamena na koje se može stati u bazenima s vodom nose taj mali rizik koji se može podnijeti.
Izvor: DIANE ROGERS, INTERIOR ARCHITECTS
