Htjeli biste biti kreativniji i naučiti bolje surađivati?
Razmislite zašto je nebo plavo
Proširite svoje vidike i osnažite svoje odnose pomoću ove jednostavne vježbe, posuđene od školaraca. Inovator u području obrazovanja Sugata Mitra objašnjava kako.
Vjerojatno je prošlo puno vremena otkad ste legli u travu, pogledali prema gore i upitali se zašto je nebo plavo; ili nešto još teže, npr. gdje počinje, a gdje završava svemir.
- godine inovator u području obrazovanja Sugata Mitra dobio je millijun dolara vrijednu TED nagradu, jer je osmislio online platformu za školarce koja se bazira upravo na takvim teškim pitanjima (jezik je, naravno, prilagođen pa jedan od zadataka glasi: „izgradimo školu u oblacima“). Međutim, ispalo je da je njegova platforma zapravo zabavna odraslima. Zahvaljujući Mitrinoj ideji možete probuditi dijete u sebi, a bruseći pritom vrlo važne vještine. Evo kako to i napraviti.
Prvi korak: odvojite jedan sat da povratite znatiželju.
U središtu Mitrine Škole na oblaku je jednostavna metoda poznata pod nazivom SOLEsession. To je kratica za „okruženje za učenje koje sami organiziramo“, a naglasak je na dvjema nevjerojatno širokim područjima: znatiželji i informacijama dostupnim na internetu. Lekcija započinje otvorenim filozofskim pitanjem – na primjer, što bi se dogodilo da insekti nestanu? ili zašto jezici izumiru? Djeca imaju 40 minuta za online pretragu u grupama od četvero ili petero u kojima dijele jedno računalo i rade krate bilješke o tome što su saznali. Zatim se sve grupe okupe i 20 minuta raspravljaju o svojim otkrićima.
Zašto bi odrastao, zaposlen čovjek uopće trošio vrijeme na pitanja ovog tipa? Zato što većina nas provodi dane u vlastitim „skladištima za informacije“, iz kojih je ponekad dobro i izaći. Istražujući u svrhu pukog znanja, bez sumnje ćete naučiti nešto novo – ili se možda vratiti na temu koju ste izbjegavali još od srednje škole te maknuti paučinu sa starih znanja, što u vama može probuditi strast ne koju ste zabpravili. Istražujući za svaku lekciju, bit ćete prisiljeni pronaći nekoliko izvora pa ćete brzo odrediti koje su informacije vjerodostojne. Takve su vještine potrebne za kritičko mišljenje. A u procesu rada s drugima dobit ćete svakakve savjete, npr. koji kanal se isplati pratiti na Youtubeu.
Drugi korak: Da biste smislili pitanje, proširite svoje horizonte.
U trenutku kada smo već odrasli, odavno smo prestali postavljati komplicirana pitanja – jednostavno imamo previše profesionalnih i osobnih pitanja na koja moramo pronaći odgovore. „Odrasli su znatiželjniji kada govorimo o praktičnim aspektima života“, kaže Mitra. „Ako netko kaže da ima jeftiniji način na koji možemo kupiti kuću naravno da nas ti zainteresira. Međutim, ako ista osoba pita “zašto uopće živimo u kućama? što nas je potjeralo van iz špilja? i slično, to nam uopće nije intrigantno.
Pa kako onda možete pronaći vlastita pitanja koja ćete istraživati? Najlakši je način da upitate neko dijete ili da se sjetite posljednjeg filozofskog pitanja koje vam je dijete postavilo – zašto štucamo? kako auto funkcionira? i sl. (Također, ovdje možete pronaći listu primjera.) Najvažnije je uzeti pitanje na koje nitko u grupi ne može odgovoriti s lakoćom. U redu je odabrati neko pitanje povezano s vlastitim poslom, dok god to nije jedno od pitanja o kojima razmišljate na dnevnoj bazi. Na primjer, Mitra je nedavno pokrenuo verziju programa za ravnatelje škola u Hong Kongu i njihovo je pitanje bilo: kako izgleda budućnost ispita?
Treći korak: složimo se da se ne slažemo.
SOLE („okruženje za učenje koje sami organiziramo“) je siguran prostor za prakticiranje onoga što stručnjakinja za menadžment Margaret Heffernan zove „konstruktivnim konfliktom“. Ne trebamo izbjegavati neslogu i razilaženje u poimanju jer su to sile koje mogu potaknuti učenje i inoviranje, tjerajući vas da razmislite o alternativnim razmišljanjima i pristupima. Prije uključivanja u ovakvo okruženje, sudionike bi trebalo podsjetiti da slobodno govore o svemu što im je na umu i da ih ne brinu sudionici koji misle dijametralno suprotno od njih. Ovakav poticaj može nama odraslima pomoći da zanemarimo uobičajena pravila pristojnog ponašanja i da nadiđemo još jedan strah: da ćemo ispasti glupi pred drugima. „S odraslima često postoji inicijalni period tijekom kojega su svi ukočeni. Netko će reći: „ne znam baš puno o tehnologiji“ ili „ne znam ništa o ovome“ i povući se, kaže Mitra. Uvjerite ljude da je bilo koji, odnosno svaki odgovor dobrodošao.
Četvrti korak: pozivajte se na mudrost gomile.
Jedna od prepreka na koju biste mogli naići: natjecanje. Mnogi su odrasli jednostavno naviknuti na samostalni rad. Zajednički rad često poimamo kao obavljanje vlastitih zadaća, dok se naši kolege koncentriraju na svoje zadaće, a ne da radimo istu stvar zajedno. Ako imamo jednake dužnosti težimo natjecanju, bilo svjesno ili nesvjesno. Nasuprot tome, SOLE služi za otkrivanje i razvijanje stručnosti cijele grupe ljudi. „Kad mravi grade most, ne radi svaki mrav samostalno“, kaže Mitra. „Tisuće mrava grade ga zajedničkim snagama“.
Tijekom jedne od sesija s grupom od 15 profesora na Sveučilištu u Newcastleu, gdje je i sam predaje o tehnologijama u obrazovanju, odmah je uočio problem: „Čim su dobili pitanje, svaki je uzeo svoje rečunalo i počeo raditi sam“. Morao je brzo reagirati: ograničio je broj računala po grupi i dinamika se odmah promijenila. „Počeli su cijeniti činjenicu da u grupi mogu doći do preciznijeg odgovora puno brže“, kaže Mitra.
Peti korak: ponavljajte koliko god je potrebno.
Osim korištenja SOLE principa kao zadatka za team-building na poslu, možete posvetiti jednu sesiju razmišljanju o potencijalnim upotrebama novog softvera, uređaja ili alata, kaže Mitra. Još jedna potencijala primjena koju trenutno proučava je primjena u staračkim domovima. U jednoj takvoj ustanovi u Ujedinjenom Kraljevstvu, sudionici su ga impresionirali stručnošću koju su pokazali tijekom rada na pitanju „koji će biti efekti Brexita?“. „U jednoj su grupi bili žena i trojica muškaraca. Žena, koja je imala Parkinsonovu bolest, rekla je “moja se ruke previše trese da bi mogla upravljati mišem, ali mogu čitati bez problema“, prisjeća se Mitra. „Stoga je jedan od muškaraca preuzeo miš, a ona je čitala naglas. Grupa je na kraju vodila živahnu raspravu, u kojoj su otišli puno dalje od standardnih odgovora.
„Nevjerojatno je koliko nam se umovi mijenjaju tijekom vremena“, kaže Mitra. „Čini se kako nam život oduzme znatiželju koju smo imali kao djeca“, nastavlja, a to je šteta. „Rađe bih se držao „velikih“ pitanja. A vi?“
